Jasminka Pecotić Kaufman

Na suvremenim tržištima poduzetnici nerijetko odlučuju surađivati kako bi ostvarili različite poslovne ciljeve. Jedan od formaliziranih oblika suradnje poduzetnika jesu zajednički pothvati (joint ventures). Riječ je o vrsti ugovora koje sklapaju poduzetnici, a pri kojima dolazi do djelomične integracije njihovih tržišnih aktivnosti. Poduzetnici stavljaju te aktivnosti pod zajednički nadzor poradi ostvarenja određenog cilja. S obzirom na pravnu prirodu zajedničkog pothvata smatra se da je riječ o vrsti ugovora o ortaštvu. Stranke mogu surađivati temeljem ugovora o zajedničkom pothvatu bez osnivanja posebnog društva (ugovorni zajednički pothvat, non-equity joint venture} ili pak osnivanjem posebnoga društva koje će obavljati određenu djelatnost (equity joint venture). Međutim, u kontekstu prava tržišnog natjecanja nije presudno u kojem se obliku odvija suradnja između poduzetnika, tj. osniva li se zasebni pravni subjekt ili ne. U ovom je radu težište na analizi pravila tržišnog natjecanja koja se primjenjuju na one zajedničke pothvate koji se razmatraju u kontekstu članka 81. Ugovora o osnivanju Europske zajednice (dalje: UEZ). No, određena panja posvećena je i zajedničkim pothvatima koji se smatraju koncentracijama, osobito s obzirom na potrebu razgraničenja tih dviju vrsta zajedničkih pothvata.

Vedran Šoljan

Institut zlouporabe vladajućeg položaja na tržištu jedan je od tri ključna ma-terjalno-pravna instituta gotovo svih suvremenih zakonodavstava koja ureduju zaštitu tržišnog natjecanja. U hrvatskom pravu zlouporaba vladajućeg položaja na tržištu uređena je člancima 15-17. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja od 2003. godine i člancima 4. i 5- Odluke Hrvatske narodne banke o zaštiti tržišnog natjecanja unutar bankarskog sektora od 2003-, koja je donesena na temelju članaka 25. i 29-, stavka 2. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci. Ujedno, taj pravni institut uređen je i člancima 51-62. Zakona o telekomunikacijama od 2003. godine, koji ureduje pravni položaj operatera sa znatnijom tržišnom snagom. Zaštita tržišnog natjecanja u Hrvatskoj je, dakle, povjerena različitim državnim tijelima, pri Čemu razgraničenje njihove nadležnosti ovisi o tržištu na kojem je poduzeto postupanje koje može ograničiti tržišno natjecanje.

Za pravnu praksu, ali i pravnu znanost veliko značenje imaju odluke sudova i stajališta pravne znanosti i struke izražena u znanstvenim i stručnim radovima. Imajući to u vidu, ovo djelo obuhvaća - po mišljenju autora - najpotpuniju zbirku koja sadrži više od 1800 sudskih odluka donesenih u razdoblju od posljednjih dvadeset i pet godina, te popise objavljenih radova koji se nalaze uz pojedine naslove. Bibliografija radova nastojala je biti iscrpna kao i zbirka sudskih odluka, ali kako izvjesno nije potpuna, označili bismo je kako bibliografiju izabranih radova.

Vedran Šoljan, Hana Horak, Deša Mlikotin Tomić, Jasminka Pecotić-Kaufman

Države osnivačice EEZ-a u poslijeratnoj Europi bile su sve kapitalističke i privatne ekonomije, deklarativno i tržišne ekonomije, ali u stvarnosti se radilo o malim, zatvorenim, protekcionističkim organizacijama tržišta sa zaštićenim "nacionalnim šampionima" (privilegiranim neefikasnim proizvođačima), brojnim monopolima i isključivim i koncesijskim povlasticama. Uvoz i pristup na tržište stranim poduzećima strogo se nadzirao i bio je moguć samo ako nije ugrožavao domaće poduzetnike. Poslijeratna obnova i optimizam omogućili su nastanak novih važnih poduzetnika. Pa ipak, i u tim uvjetima mali i novi sudionici na tržištu nisu imali jednake uvjete pristupa na domaćem i međunarodnom tržištu. Time je i položaj potrošača i njihova izbora bio ograničen. Utjecaj i udio države bio je u gospodarskim i trgovinskim odnosima velik, pa i onda kada je država djelovala monopolistički i štitila i nacionalne industrije, opravdavajući to poticajnim politikama.